Blog
20.11.2009 | Ljubomir Ratković
Ima jedan faktor ekonomski i društveni o kome niko ne vodi računa.
Reč je o potrošaču, o onome što kupuje i troši proizvode i zemljoradnika, i zanatlije, i industrijalca, i ovih drugih, koji nalaze pogodbe za svoj opstanak u zadovoljavanju potreba drugih ljudi.
Piše: Ljubomir Ratković
02.11.2009 | Ljubomir Ratković
NIJE MOJE DA OKONČAM TAKO VELIKU RASPRAVU IZMEĐU VAS! Pogotovu što rasprave nije ni bilo. Uzgred rečeno (OBITER DICTUM), jer nije postojao, ili nije obezbeđen kvorum. Kvorum ili Bodrum? Dilema koja nije do danas razrešena. Tek, Grupacija marketinških agencija kreće od početka (AB OVO). Ljutite se? Ne bih hteo da ste gnevni. Reči biram da vas stišam. Reč blaga gnev stišava (SERMO MOLLIS FRANGIT IRAM).
Piše: Ljubomir Ratković
11.09.2009 | Ljubomir Ratković
Nove pozorišne tendencije u sklopu ovogodišnjeg BITEF-a najavljuju se sloganom istaknutim u nadnaslovu ovog teksta. Festival počinje predstavom Sutra, a završava novopozorišnotendencioniznim prikazom dela Kapital Karla Marksa. Deluje simbolično i inspirativno, bezgranično asocijativno te, u kontekstu naslova i podnaslova, „otvara” dilemu: krizni kapital tranzicionih (kriznih) godina ili kreativni kapital kriznih (tranzicionih) godina?
Piše: Ljubomir Ratković
07.08.2009 | Ljubomir Ratković
Đavolja varoš nije „izglasana” za jedno od novih svetskih čuda, jer je prebrojavanjem SMS poruka ustanovljeno da su konkurenti za prestižni status „čuda” imali više glasova. Kampanja podržana sa 500.000 razglednica (?) od strane Vlade Republike Srbije, ovaj put nije dala rezultate.
Svesno se odričem komentara na predloge da bi ovu Vladu trebalo predložiti za novo svetsko čudo. Stvari, izgleda, nisu tako jednostavne kao što izgledaju, zaključujem dok čitam sve što je Borba otkrila, a povodom novog ugovora o „lobingu” za Srbiju u Americi, o kome su, gle čuda – čak i oni kojima je posao to na šta se „lobing” odnosi, iz Borbe saznali.
Piše: Ljubomir Ratković
21.07.2009 | Žozef Ivan Lončar
Ovaj prostor uvek je bio neprikosnoveno rezervisan za stalnu rubriku „Između dva broja“. Moju.
Sada ću da to zloupotrebim. Naslov sam kaže. I vi ćete to razumeti. I meni oprostiti.
Pedeset godina neprekidnog radnog staža jeste redak jubilej, od toga četrdeset sedam u struci.
Po završenoj maloj maturi stigao sam u Pulu da budem pitomac Šeste klase Mornaričko-podoficirske škole – smer klasična elektronika(!). Drugu i treću započetu godinu pitomačkog života provedoh u Školskom centru JRM u Divuljama (između Splita i Trogira).
Život je hteo da to napustim.
|